30/07/2026
Danas punim 28.
Godina balansa... onog neobičnog, finog presjeka kada se čovjek nađe točno na pola p**a između mladića i odraslog muškarca, pa nekako uspije uzeti najbolje od oba svijeta.
Meni dvadeset i osma nije starenje, to je ono dragocjeno vrijeme kada u sebi još uvijek možeš pomiriti apsolutne krajnosti.
Između balavca i veterana: U istom danu mogu sasvim mirno biti oboje. Na nekom ozbiljnom meetu, često golobradog, nesvjesno me svedu na puku mladost. Ne otpisuju me, naravno, ali me gledaju kao sirovi potencijal – kao nekakvog marketinškog Laminea Yamala. A onda, samo par sati kasnije, onim mlađima i neiskusnijima crtam mapu digitalnog asfalta i pokazujem gdje sam sam davno razbio nos. Za njih sam Modrić. Čovjek koji u marketingu pliva gotovo petnaest godina i ima tisuće kilometara u nogama.
Između kafane i oltara: u petak navečer još se uvijek stignem, s nekom gotovo srednjoškolskom posvećenošću, napiti kao da sutra ne postoji. A onda već u subotu ujutro ustati sasvim bistre glave, rješavati obaveze i mirno pripremati sve za pir koji samo što nije stigao.
U tome je ljepota ovih godina, što te ne tjeraju da biraš, nego ti dopuštaju da uzmeš sve. Ne moraš birati jesi li vječiti dječak ili odrastao čovjek – u dvadeset i osmoj stigneš biti oboje.
Stigneš se i oženiti, i odraditi onaj teški jutarnji trening, i hustlati u nedogled gurajući posao do krajnjih granica, a onda s istim tim entuzijazmom provoditi vrijeme sa zaručnicom, obitelji i prijateljima.
Kad danas podvlačim crtu i mjerim je li ova godina bila uspješna ili neuspješna, vodim se uvijek onom istom mantrom: uvijek sretan, nikad do kraja zadovoljan.
Znam da sam sretan jer sam u ovoj godini uspio i ja nešto podijeliti s drugima. Nema tu nikakvog glumatanja ni lažne plemenitosti, nego samo onaj goli osjećaj da svo to znanje ne smiješ ljubomorno čuvati samo za sebe (kao što ni drugi nisu čuvali preda mnom…)
Zato sam i izgurao onaj serijal do kraja – 127 dana zaredom pred kamerom, bilježeći sirovi put do 30.000 eura mjesečno, čisto da onima koji tek kreću ostane neki trag. Zato su se dogodile i one besplatne radionice, zato i odlazak pred ljude u Sarajevo.
NASTAVAK U KOMENTARU
![[KAKO JE ZAPOČELO, A KAKO ZAVRŠILO]Konzistencija je ružna riječ. Ne samo fonetski, nego i svjetonazorski. Teška je, nezg...](https://img4.marketers1.com/402/772/1314696074027720.jpg)
