Kreativna ideja

20/09/2026

Dragi moji, ❤️

Ne znam koliko pratite ove sulude zakone i novosti koje nam stižu, ali evo nam još jedne „genijalne“ novosti.

Po novome, izgleda da svi moramo svakodnevno na webu imati javno objavljen cjenik. Ako nemaš web i cjenik na njemu, navodno klijentu ne smiješ ni napisati cijenu. 🤦‍♀️

Dakle, kada me pitate za cijenu, ja vam po novome ne smijem jednostavno odgovoriti u inboxu. Tko je tu lud, stvarno više ne znam.

Zato vas molim da mi se za sve upite oko cijena i proizvoda zasad javljate na WhatsApp. Valjda je tamo dozvoljeno. Tko bi ga znao...
Što se web stranice tiče – moj web je „u izradi“ već nekoliko godina. 😂 Nikako da dođem do faze da ga mogu završiti jer je kod mene stvarno puno proizvoda, varijacija, različitih papira, formata, dorada i kombinacija, a za sve to treba vremena.

Nadam se da ću uskoro pronaći neko normalno i praktično rješenje kako sve to posložiti i biti u skladu s novim pravilima.

Do tada vas molim za malo strpljenja i razumijevanja. ❤️
I slobodno mi se javite na WhatsApp za sve što vas zanima – tamo ćemo valjda još smjeti normalno pričati o cijenama. 😂

Hvala vam što ste tu i što podržavate moj mali kreativni kaos. ❤️

Vaša Kreativna ideja ✨

02/09/2026

Prije nekoliko mjeseci odlučila sam svakoj svojoj klijentici pokloniti mali znak pažnje. Ali ne bilo kakav znak pažnje… htjela sam nešto što će vam, kad ga pogledate, izmamiti osmijeh na lice.

Nije mi cilj da se svaki put kad uzmete poklon u ruke nužno sjetite moje Kreativne ideje. Više mi je važno da vas poruka na njemu razveseli, možda baš onda kada vam dan i nije nešto.

Vjerujem da vas jako puno već ima onu svoju šarenu kemijsku koja vam izmami osmijeh kad je ugledate.

Jer upravo to i jest ono u što vjerujem – bitne su sitnice u životu.
Mala poruka. Mali znak pažnje. Osmijeh.
I ponekad je upravo to dovoljno da nekome uljepša dan. ❤️

01/09/2026

Danas malo drugačiji post.

Potaknuta svime što se posljednjih godina događa oko nas, a posebno tragedijama koje nas sve više potresaju, često se pitam – kamo smo to kao društvo došli?

Imam osjećaj da nam sve više nedostaje ono najvažnije – empatija. Razumijevanje. Strpljenje. Ljudskost.

Svatko od nas vodi neku svoju bitku. Netko se bori sa strahom, netko s bolešću, netko s gubitkom, netko s problemima o kojima nikome ne govori.

A mi to često ne vidimo.

Vidimo samo ono što nam netko pokaže.

Društvene mreže pune su savršenih fotografija, osmijeha, putovanja, uspjeha i sreće. Rijetko vidimo loš dan. Suze. Strah. Neuspjeh. Trenutak kada netko jednostavno nije dobro.

I onda počnemo uspoređivati svoj stvarni život s tuđom savršeno odabranom fotografijom.

I uvijek mislimo da je naš život lošiji.

A posebno me brinu djeca.

Djeca koja se već s 12 ili 13 godina uspoređuju po izgledu, odjeći, mobitelima, popularnosti… Djeca koja svakodnevno gledaju savršene ljude, savršena tijela i savršene živote i počinju misliti da s njima nešto nije u redu jer ne izgledaju ili ne žive tako.

A nitko im ne kaže dovoljno često da je velik dio toga – lažna stvarnost.

Filteri, obrada fotografija, umjetna inteligencija i algoritmi stvaraju svijet u kojem više ni sami ne biramo uvijek što ćemo gledati. Sadržaj nam se servira, ponavlja i prilagođava tako da što duže ostanemo na ekranu.

I zato me ponekad stvarno strah za budućnost naše djece.

Posljednjih godina potreslo me toliko toga. Djeca koja povrijede drugu djecu. Mladi ljudi koji više ne vide izlaz. Obitelji koje ostanu bez svojih najmilijih.

Ne mislim da je prije deset ili petnaest godina sve bilo bolje. Ali bilo je nekako jednostavnije.

Više smo razgovarali jedni s drugima.

Više smo bili prisutni.

Više smo znali uživati u malim stvarima.

I možda je upravo to ono čemu trebamo vratiti našu djecu – stvarnom životu.

Trebamo ih učiti da internet ima svoje prednosti, ali i svoje opasnosti. Da fotografija nije uvijek stvarnost. Da broj lajkova ne određuje vrijednost čovjeka. Da nije sramota imati loš dan. Da nije sramota biti drugačiji.

I prije svega, trebamo ih učiti empatiji.

Jer nikada ne znamo što se događa iza nečijeg osmijeha.

Zato budimo malo manje brzi u osuđivanju, a malo spremniji pitati:

„Jesi li stvarno dobro?”

Možda ne možemo promijeniti svijet.

Ali možemo promijeniti način na koji se odnosimo prema ljudima oko sebe.

A možda baš od toga sve počinje. ❤️

23/07/2026

Godišnji odmor službeno završio, vratila sam se u ured spremna za nove izazove. Prvi već ide na isporuku.

30/06/2026

28/06/2026